Znanje je moć! Svaki čovjek teži znanju i na svom putu prolazi različite oblike obrazovanja (tri temeljna oblika obrazovanja u suvremenom društvu) – od neformalankraj formalan do neformalantzv samoobrazovanje koje pojedinac za sebe organizira izvaninstitucionalno. Gdje će se na tom putu zaustaviti, koje će si granice postaviti, hoće li stati ili posustati ovisi o tome koliko je u sebi spoznao što je zapravo znanje – jedino što nam nitko ne može oduzeti.
Naravno, u toj mjeri među različitim oblicima obrazovanja nije slučajno da samoobrazovanje zauzima posljednje mjesto.
Put do samoobrazovanja, u kontekstu cjeloživotnog učenja (Cjeloživotno učenje), podrazumijeva da ste prošli kroz faze neformalnog i formalnog obrazovanja te da za postizanje veće razine samousavršavanja imate sve potrebne sposobnosti i vještine da se sami obrazujete, odnosno vlastitim trudom i bez pomoć drugih.
Zanimljiva je metafora sante leda: vidljivi dio iznad vode čini 20% – učenje koje se odvija u institucionalno organiziranim oblicima, ostatak pod vodom čini 80% – samousmjereno ili samoplanirano učenje, t.j. samoobrazovanje.
Vlastiti tempo i stil učenja
Odrasli preferiraju samoobrazovanje, kao strategiju cjeloživotnog učenja, jer imaju želju i potrebu za određivanjem vlastiti tempo i stil učenjafleksibilna strategija učenja, želja za oblikovanjem vlastite strukture projekta učenja, kao i odgovarajuća razina samoobrazovne kompetencije. O ovoj temi, sa znanstvenog i stručnog stajališta, detaljno govori prof. dr.sc načelnik Alibabićredoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, znanstveno polje andragogija.
Svaki čovjek treba biti obrazovan, a visoko obrazovanje treba svakog običnog čovjeka učiniti kulturnom osobom. Formalnim obrazovanjem čovjek stječe osnovna znanja iz različitih područjaprije svega iz velikih kulturnih disciplina kao što su fizika, biologija, povijest, sociologija i filozofija. Upoznaje fizičku strukturu svijeta, osnovne teme organskog života, povijesne procese, strukturu i funkcioniranje društvenog života, kao i obrise svemira.
Tijekom daljnjeg školovanja stječe i mnoga druga znanja iz područja zanimanja koje je odabrao i kojim se pretežno bavi kroz život. Taj prijeđeni put je i put do profesionalizma. Čemu treba težiti ne samo pojedinac, već i obrazovni sustav kroz koji prolazi.
Samoobrazovanje je nastavak tog puta, nedovršeni proces i oblik samousavršavanja jer je
I u svijetu i kod nas, prateći službene dokumente vezane uz obrazovni proces, primjećujemo da se od samog početka formalnog obrazovanja inzistira na pripremi za proces usavršavanja, odnosno samoobrazovanja.
Kvintilijan je još u prvom stoljeću poslije Krista, kao ugledni učitelj i pedagog koji je značajno pridonio obrazovanju i odgoju mladeži, smatrao da je razvoj duhovne radoznalosti i sposobnosti za samostalno učenje glavna zadaća nastave.
Promatramo li ciljeve, ishode i standarde odgoja i obrazovanja, uočavamo da su kompetencije povezane s procesom samoobrazovanja.
Ključ svega je motivacija. Stečeno znanje, akumulirano i razvrstano, pomaže pojedincu da nastavi proces proširivanja znanja i kada je prepušten sam sebi, kada nema učitelja ili mentora, kada je sva odgovornost na njemu.
Prateći suvremeni trenutak i vrijeme u kojem živi, pojedinac nastavlja putem istraživanja i stjecanja određenih kompetencija. Emancipacija čovjeka danas podrazumijeva, uz klasično obrazovanje, u korak s razvojem informacijskih tehnologija, usmjerenost na samoobrazovanje, individualno učenje koje vodi u svjetliju budućnost. Takvo učenje je stalan proces, a njegov opseg i priroda ovise isključivo o pojedincu.
Teme kao što su obrazovanje, samoobrazovanje, informacijske tehnologije, strategije danas imaju primat, o njima se govori, piše, raspravlja, na njima se inzistira, ali nažalost nisu istisnule temu neobrazovanosti ili krize obrazovanja.
Nažalost, cjeloživotno učenje danas je postalo samo sebi svrha, a ne sredstvo koje bi služilo pojedincu. Spomenuti autor Konrad Paul Lisman, profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Beču i znanstvenik godine (za 2006.), zastupa tezu da u suvremenom društvu dolazi do sve veće industrijalizacije znanja. U prilog tome navode se primjeri modula i modularizacija, evaluacija, bolonja, bodovi, rang liste, visoke stope akademski obrazovanih građana itd. Lisman u akciji Teorija neznanja: Zablude društva znanja govori o omalovažavanju znanstvenika i nepoštivanju znanja.
Bez obzira na to govorimo li o samoobrazovanju kao o samostalnom učenju ili samoplaniranom učenju ili jednostavno kao o samostalnom učenju, moramo imati na umu da znanje ne podrazumijeva gomilanje određenih činjenica. Informacija ne predstavlja znanje, potrebno je razvijati sposobnost analize i kritičkog mišljenja.
Za kraj bi bilo zgodno vratiti se na početak ovog teksta, točnije na prvu misao i neizbježno Francis Bacon. Vjerujući da je znanje moć, engleski će filozof na suđenju pred engleskim parlamentom reći: Gospodo moji, ovo je moj rad, moja ruka i moje srce! Za stvaranje vlastitog djela, srcem i rukama, trebat će vam i znanje, odnosno skup svih onih znanja koja ste stekli kroz institucije, ali i kroz samoobrazovanje. Neka vam to znanje ne bude samo sebi svrha, već sredstvo kojim ćete kreirati vlastito djelo – djelo koje će govoriti i poslije vas.
Post Što je samoobrazovanje? prvi put se pojavio na Blogovi o obrazovanju u XXI stoljeću -.
samoobrazovanje.rs