U nedjelju, 30. rujna 2018. godine u amfiteatru Tehnološko-metalurškog fakulteta Sveučilišta u Beogradu održana je izuzetno zanimljiva tribina u organizaciji Razvojnog centra Agape iz Beograda, sukladno mjestu polaska transakcijska analiza (TA) i OLI metode (integrativna psihodinamska psihoterapija).

Kapacitet velikog amfiteatra bio je popunjen do posljednjeg mjesta, a zainteresirani slušatelji pozorno su slušali i sudjelovali u dijalogu koji je vodio gđa Mira Marojevićpsihološki savjetnik, dakle g. Filip Stojkovićteolog i psihološki savjetnik i g. Ivan Gavrilovićpsihoterapeut i teolog.

Tema predavanja bile su emocije i njihova važnost u našem životu.

Emocije se često spominju bez puno razmišljanja. Reći da netko jest emotivan je zapravo pleonazam, jer svaki čovjek ima emocije, budući da su nam one urođene. Način na koji se netko suočava s emocijama, kako i koliko ih izražava i kako njima upravlja – to je ono što ljude čini različitima jedne od drugih i predstavlja plodno područje gdje svatko može “raditi na sebi” i graditi na sebi.

Prvo postavljeno pitanje bilo je:

Što su emocije?

Svaki od prisutnih slušatelja sam je sebi odgovorio na ovo pitanje, a govornici su kasnije dali stručan odgovor na to pitanje, odnosno nekoliko mogućih odgovora.

Moj odgovor je bio otprilike ovakav:

Emocije su tijek životne energije u čovjeku, odnosno način na koji njegovo Ja reagira na ono što ga okružuje i što mu se događa; oni su putokazi koji postoje s razlogom a koje treba napomenuti. Moj je odgovor, rekao bih, pogodio srž stvari, jer sama riječ emoverlatinskog porijekla, u korijenu ove riječi označava kretanje, a emocije karakterizira fluidan karakter.

Mogli bismo čak napraviti malu lingvističku dosjetku i reći da emocija nije imenica, već glagol. To kretanje je uvijek kretanje od nečega, ili prema nečemu.

Drugo pitanje koje je postavljeno bilo je:

Što osjećate kada vidite prosjaka i o čemu razmišljate?

Čitateljima bih prepustio da razmišljaju o ovoj temi, a siguran sam da će na taj način otkriti puno o sebi.

Cilj ovog predavanja bio je, kako sami autori ističu, proširivanje svijesti i znanja o emocionalnom životuodnosno pokušaj da emocije rade za nas, a ne protiv nas, radi postignuća emocionalna kompetencija.

Prema moći koju ljudi posjeduju na ovom području, ljudi se mogu podijeliti u tri skupine:

• ljudi koji svoje emocije uspješno drže pod kontrolom;
• emocionalno bespomoćni: ljudi koji nemaju kontrolu nad svojim emocijama, tj. emocije imaju moć nad njima;
• samopouzdane osobe – osobe koje posjeduju moć proizašlu iz svjesnosti emocija i koje njima upravljaju na najbolji mogući način.

Ako pogledamo ove tri skupine, kojoj biste željeli pripadati?

A u koju skupinu vi spadate?

Vjerojatno najpoželjnija od tri navedene skupine bila bi posljednja: dakle, biti samosvjesna osoba, koja je svjesna svojih emocija, koja ne bježi od njih, tj. ne “pomete ih pod tepih“, već se uspjela suočiti s njima i svladati ih na primjeren način.

Preostale dvije skupine predstavljaju krajnosti koje u praksi pokazuju značajne nedostatke.

Autori koji predstavljaju uzore na koje se pozivaju predstavnici Razvojnog centra Agape su: Claude Steiner, Erich Bern, Zoran Milivojević, Nebojša Jovanović i Albert Ellis.

To je istaknuto na ovoj tribini da se danas favorizira intelekt (racionalno načelo), u odnosu na emocije (iracionalno, afektivno). Predstavlja svojevrsni civilizacijski mit koji vjerojatno potječe iz vremena pobjede kartezijanske logike, odnosno Descartesove krilatice: Cogito – ergo sum!

U današnje vrijeme izražena emotivnost smatra se u najmanju ruku nepoželjnom, a često je i predmetom ismijavanja. Ljudi pokušavaju držati emocije pod kontrolom, kao da su emocije nešto sramotno ili nepoželjno, pogotovo ako su negativne.

To je razlog zašto većina ljudi nikada ne bi željela da ih drugi vide kako plaču, na primjer. Iako pretjerana emotivnost također nije najbolja preporuka za kvalitetan život, posljedice potiskivanja emocija svakako su neželjene i mogu dovesti do ozbiljnih stanja kao što su: anksioznost, panični poremećaj, depresija, psihosomatske bolesti, nedostatak empatije (nelagoda). s tuđim emocijama), a sve to dovodi do pada kvalitete života.

Suvremenog čovjeka karakterizira i favoriziranje ugodnih nad neugodnim emocijama. Posljedice toga su, nažalost, pojave kao što su narkomanija, alkoholizam, ovisnost o seksu i slične vrste ovisnosti, odnosno isključivo hedonističko ponašanje. Neugodne emocije, kao i ugodne, neizbježne su i čine teksturu života.

Upravo su neugodne emocije, kojih ima jako puno (poput straha, ljutnje, tuge, brige…), bile zaslužne za opstanak u tijeku evolucije.

Emocije su naša prilagodba situaciji, događaju, pojavi, osobnosti itd. One su urođene. Beba dolazi na svijet s emocijama, a one joj u početku služe za preživljavanje i komunikaciju sa skrbnikom, pa na početku našeg života imaju ulogu evolucijskog održavatelja, dok nam emocije kasnije u životu služe za prilagodbu u svim vrstama odnosima i događajima nad kojima ponekad imamo, a ponekad nemamo kontrolu.

Tako je npr. tuga normalna emocija prilagodbe na gubitak, radi nastavka života, kako ne bi došlo do stanja tzv. zaglavljenost.

KER model (model kružne emocionalne reakcije)

U predavanju je potom ukazano na važnost tzv KER model (model kružne emocionalne reakcije) u percipiranju emocija, koji slijedi shemu:

Stimulus (vanjski podražaj) → Percepcija → Apercepcija → Valorizacija → Emocionalna tjelesna reakcija → Tendencija djelovanja → Konačna misao → Djelovanje.

U okviru KER faze modela valorizacija (vrednovanje – pridavanje značaja i značenja nekoj pojavi ili osobi) i konačno mišljenje najvažniji su i često su točke na kojima dolazi do pogreške u programiranju emocionalnog odgovora (kada npr. nekoj pojavi ili događaju ili osobi pripisujemo osobine, značenje ili važnost koje oni zapravo nemaju, a zatim ponašamo se u skladu s tim, pogrešnim, uvjerenjem).

Najvažniji zaključak rasprave o ovom modelu je sljedeći:

Naša uvjerenja nisu isto što i činjenice!

To uvijek treba imati na umu.

Kako bismo ostvarili realan uvid u naše emocionalne reakcije, nužni su određeni misaoni procesi, posebice mentalizacija i neutralizacija.

Mentalizacija ili refleksija je način prevladavanja automatizma emocija. Emocije su često automatizirane jer ljudski mozak radi po principu štednje energije.

Ako smo nešto osjetili u jednoj situaciji, veća je vjerojatnost da ćemo se tako osjećati i u sljedećoj sličnoj situaciji, osim ako svjesno ne pokušamo promijeniti obrazac emocionalnog reagiranja.

Na taj se način liječe određena neurotična stanja – svjesnim radom na refleksiji i pripisivanjem različitih sadržaja automatiziranom emocionalnom odgovoru na zadane situacije.

Neutralizacija je sposobnost da se svoje misli zadrže unutar razumabez obzira na snagu podražaja.

Optimistična poruka ovog predavanja je da je moguće imati kontrolu nad svojim emocijama, da je mišljenje u stanju promijeniti emocionalne obrasce. Mi proizvodimo emocije – mi smo odgovorni za njih. Emocija nastaje na temelju naše mašte – jer mišljenje je starije od emocija. Mi stvaramo vlastita stanja procesuirajući ono što nam se događa.

ABC model – model kognitivno-bihevioralne psihoterapije

Predavači su naglasili da ABC model – model kognitivno-bihevioralne psihoterapije, koji je iznimno važan za prethodno navedene, a čiji je tvorac Albert Ellis (A – Radnja, B – Uvjerenje, C – Posljedica).

Prema tom modelu, ako se predomislimo – moći ćemo kontrolirati svoje emocije. To je korisna vještina koju bi mnogi od nas željeli imati, zar ne?

Kao primjer možemo uzeti situaciju razvodkoji je svakako jedan od najstresnijih.

Jednadžba u glavi mnogih čitatelja sigurno će biti: razvod = depresija, zaboravljajući da između te dvije komponente jednadžbe postoji nešto suštinski važno, tj. uvjerenja.

Oni uključuju stavove pojedinca o braku i njegovoj vrijednosti, društvenim posljedicama razvoda, posljedicama za djecu itd. Naša reakcija na stresnu situaciju ovisit će o našim osobnim uvjerenjima.

Ako vjerujemo da brak nije bitan za naš identitet, razvod nam neće biti previše težak. Ako vjerujemo da smo samo vrijedni braka, bit ćemo ozbiljno emocionalno ugroženi.

Što možemo učiniti u ovakvim vrlo stresnim situacijama?

Treba slijediti ABC modelpa razmislite o svojim uvjerenjima i promijenite ih, ako je potrebno; vidjeti stvari iz druge perspektive. To je dobra strategija preživljavanja. Ako se duboko zamislimo, emocija slabi, odnosno uspijevamo je nekako kanalizirati, što nam je i cilj.

Emocija nikada neće oslabiti ako je potiskujemo,”guramo pod tepih“, naprotiv, tada će jačati i eskalirati možda u najneprikladnijem trenutku.

Dakle, osoba koja se razvodi trebala bi preispitati vlastita uvjerenja o braku i bračnom životu, kao i sagledati svoje greške iz prošlosti i pokušati ih ispraviti. Uvijek je potrebno provjeriti jesu li naša uvjerenja jednaka činjenicama. U mnogim slučajevima nije tako.

Bit bihevioralne terapije je promijeniti dio B (sustav uvjerenja), odnosno promijeniti uvjerenja, jer A (sam događaj) ne možemo promijeniti, a C ovisi o B. Na taj način konačno dolazimo do emocionalne kompetencije.

Emocija je primarni oblik mišljenjaonaj kome jezik (riječi) nije potreban (za razliku od logičkog mišljenja ili govora). Emocije su, naime, i cilj sve što radimo. Činimo mnoge stvari u životu da bismo se osjećali ovako ili onako.

Emocije su i uzrok i cilj.

One su naše osnovne prosudbe o onome što nam se događa. Spoznaja je sljedeća razina koja se temelji na našim primarnim prosudbama.

Ego osobe vrlo rano razvija sposobnost obrade emocija. Tu je uključeno određeno programiranje, ovisno o tome koja će osoba biti zdrava ili emocionalno oštećena.

Ako postoji nerazvijenost cjelovitost objektaodnosno ne postoji postojanost objektapostoje uvjeti za razvoj psihopatoloških fenomena. Konstantnost objekta znači da u uspostavljanju međuljudskih odnosa postoji i blizina i optimalna udaljenost, odnosno da je osoba konstantna neovisno o drugima; čovjek je u stanju biti sam i zadovoljan.

U slučaju nerazvijene sposobnosti cjelovitosti, dolazi do cijepanja stvarnosti na dobro i zlo (crno-bijeli pogled na svijet), odnosno izmjenjuju se stanja euforije i depresije.

Nemogućnost postavljanja granica (između sebe i drugih) također dovodi do nestabilnosti, a nestabilnost do pokušaja kontrole, što nikako nije funkcionalno ponašanje u bilo kojoj vrsti odnosa.

Zdrav odnos je onaj u kojem dvoje ljudi ima razvijenu sposobnost postojanosti objekta.

Ljubavna veza ne bi trebala biti potreba, već izbor. Emocionalna ovisnost u tom slučaju nikako nije dobar izbor i trebali biste je pokušati prevladati.

Tolerancija na frustraciju i tolerancija na ambivalentnost

Pred kraj predavanja spomenuti su tolerancija na frustraciju i tolerancija na ambivalencijakao nužnim sastojcima zrelosti ličnosti, kao i nekim od načina njihovog prevladavanja, kao i nužnosti da majka podjednako njeguje i frustrira, kako bi se razvila stabilna osobnost djeteta.

Na samom kraju, predavači su se osvrnuli na 10 imperativa transakcijskog analitičara, Claudea Steinera, koji su svakome od nas bliski i lako primjenjivi, ako postoji minimum volje.

Bilo je to vrlo nadahnuto i dinamično predavanje koje je imalo sreće da postigne svoj cilj: obogatilo je nazočnu publiku novim znanjima i alatima, osposobivši ih da se puno bolje nose sa svojim i tuđim emocijama, koje su nevidljivi pratitelji našeg postojanja. a koje često njima nesvjesno upravljaju .

Poruka predavanja je da je puno bolje i uputnije osvijestiti ih i postati im prijatelj te surađujući s vlastitim emocijama krenuti u ostvarivanje svojih ciljeva, što nam svakako daje puno bolji smisao postojanja.

The post Emocije i njihova važnost u našem životu first appeared on Blogovi o obrazovanju u XXI stoljeću -.
samoobrazovanje.rs