back to top

Zarko Trevesanin – Junts Psihologija religije

Detalj iz predavanja
Detalj iz predavanja

Unutar magistra studijskog programa, jedinstven u našoj regiji, prof. Žarko Trevosaninnaš poznati psiholog, Autor preko dvadeset knjiga i preko dvjesto profesionalnih radovaredoviti profesor na Fakultetu za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju Sveučilišta u Beogradu, održan je 4. srpnja ove godine otvoreno predavanje o Jun -ovoj psihologiji religije.

U proljeće i španjolsku srpanjsku večer, ogroman broj slušatelja u formalnoj dvorani rektorata Sveučilišta u Beogradu, kako bi ovo predavanje povećalo njegovu prisutnost i aktivno sudjelovanje. Čini se da je popularnost Švicarski psihoanalitičar A filozofi iz prve polovice 20. stoljeća postaju nedvosmisleno, a njegovo učenje stječe sve veći broj entuzijastičnih pratitelja i zagovornika. Možemo zaključiti da za to vjerojatno postoje dobri razlozi.

Religija je dugo, prvenstveno posljedica dominantne komunističke ideologije u drugoj polovici 20. stoljeća u blizini nas, i drugdje, bila je potisnuta i zanemarena. Unatoč tome, Religija se vratila na velika vrata I danas bi to moglo biti važnije nego ikad prije.

Religija, kao prof. Trebjesanin, iako predstavlja ogromne dragocjenosti i potencijal, To je često izvor sukoba i zlostavljanjaZbog toga bi to trebao biti predmet predane studije, tako da bi se tako nešto učinilo.

Mnogi su psiholozi bezuspješno pokušavali objasniti fenomen religioznosti. Psihologija se inače može tako lako objasniti religijom, jer postoji više aspekata: antropološki, sociološki, psihološki, osim očiglednog, duhovnog. Međutim, Junts Psihologija religije je najjačavrlo produbljeno, istaknuo je profesor Trebujesanin, Jer ulazi u suštinu religije koristeći psihološke potencijale.

O Jungovoj biografiji

Karl Gustav Jung bio je Froydov student, koji je kasnije, kao i često, neovisan i odvojen od svog učitelja. Njihova dugoročna intenzivna veza, međutim, koji su se uglavnom podsjećali na stav oca i sina, zasigurno su ostavili trag u Jungovom učenju, što je svjedočanstvo posebno u Jungo Autobiografijagdje govori o svom razvoju i problemima, kriznom razdoblju i načinu na koji je prevladao.

S Freuddeom se susreće s knjigom Tumačenje snova.

Snovi su također bili jedan od vezivnih elemenata psihoanalitičkog učenja Jung -a i Freuda, kao i dualizam.

Jung je vjerojatno viđen u Frojdovom ocu, a Freud u Jungovom nasljedniku svjedoči o njegovoj adresi Jungovom sinu u njihovom receptu.

Međutim, različito su se razišli. Freuda teorija o seksualnosti, prema Jungovom mišljenju, bila je previše materijalistički. Jer Junga je seksualnost nekoliko duhovnih kategorija, a seksualni simboli – samo su nastupi duhovni (na primjer, Falus je simbol moći, a ne puka biološka seksualna karakteristika muškarca, koji se odvaja od Freuda).

Jung je pronašao izvor u mitovima, bajkama, pričama i same što je izgradio svoju psihoanalitičku teoriju. U knjizi Psihologija i religija (1937.) Jung je možda na mnogo načina iznio razumijevanje religije, na mnogo načina različitog od Frojdovog razumijevanja.

Jung vjeruje da je religija značajan i neizbježan trenutak svake kulture, a ne kolektivna neurozakako naziva Freud, u malo ironičnog ključa. Jung vjeruje da religija nije patološki fenomen, niti iluzija ili opijum za narodne mase, nego osnovno stanje mentalnog zdravlja.

Dok Freud izvodi svoj pogled na religiju iz EDIP kompleksa (Ono što se Bog vidi kao oca koji bi trebao svrgnuti vlasti, Jung govori o arhetipovima Oca i majke u religiji, s odrastanjem zasigurno smanjenje božanskog na ljudskoj veličini, ali manje tragičnim tonom od Frojda.

Homo religiosus

Svaki čovjek je Homo religiosus Prema njezinoj prirodi, urođena religiozna, kaže Jung. Jung prvo uvodi izraz duše u psihologiji religije.

Jung je vratio svoju psihologiju duše.

Sakupljao ga je čovjek / duša, zbog čega su ga često kritizirali. Duša, međutim, ističe prof. Trebjesanin nije isti kao psiha. Psiha je mnogo sveobuhvatniji koncept u Jungovom učenju.

Duša je autonomni kompleks srodnih funkcija psihea jedna od njegovih osnovnih funkcija je proizvodnja slika.

Te se slike nekada izražavaju kao snovi, jednom kao umjetnička kreativnost, vizije, jednom kao priče ili mitovi koji se prenose s koljena na koljenu. Uloga duše je posredovanje između svjesnih i nesvjesnih i beznačajna je, osim kroz simbole i slike. Bitni simboli sebstva (sebstva) koji ukazuju na Jung su krug, kamen, križ, kotač, zmija koja ugrize rep i mnogi drugi. Jedan od simbola posebno važan za Jungu je mandala – Čarobni krug, psihokosmogram.

Jung s entuzijazmom govoreći o Mandali, koja počinje spontano u vrijeme duboke psihološke krize koja je bila oko 37-38. godine star. To je originalni budističko-hinaduistički sakralni crtež, koji je svemir koji se trudi za harmoniju vanjskog i unutarnjeg, a sastoji se od kombinacije dva savršena geometrijska oblika: kruga i kvadrata. Jung se preporučuje i koristi se kao sredstvo meditacije, učinkovito u obrani od kaosa i raspadanju ličnosti. Jezik simbola je jezik duše, kaže Jung.

Imago dei ili Božji arhetip

Jedna od najvažnijih slika, a istovremeno arhetipovi cijele civilizacije, koji je povezan s temom ovog rada, je takozvani. Imago dei ili Bože arhetipa koja predstavlja simboličku sliku, a time i povezanost apsolutnog i čovječanstva. Proces Pojedinacasazrijevanje ličnosti osobe odnosi se na kretanje središta ličnosti sa mnom (ego) na neke ili nešto vanjsko. Religija je jedan od najprikladnijih načina za to. Jung u svojoj psihologiji religije, prof. Trebjesanin, proučava neizravno Naddyividual Arhetipove, psihološke strukture, čiji su izdanci vjerovanja, simboli i religiozni rituali. Arhetipovi se vide u snovima, vizijama čak i psihosensu, kada se cijela ljudska ličnost počne raspadati i raskinuti. Jung ima fenomenalan pristup religiji – bavi se onim iskustvenim, poput vjerskih rituala. Kombinira psihologiju i alkemiju.

Suština religije i religioznosti se susreće. Kolektivno nesvjesno od strane religioznog. Čak i ljudi koji za sebe tvrde da su ateisti zapravo zamijenjeni poznatim, društveno potvrđenim i institucionalno uspostavljenim oblikom vjerovanja nepoznatog i nepriznatog. Svi moramo vjerovati u nešto, ideju koja ima dominantan utjecaj na cijelu psihu. Pojam Boga, prema Jungu, nužna psihološka funkcija iracionalne prirode, koja nije povezana s pitanjem dokazivanja Božjeg postojanja. Provjera postojanja Boga uvijek završava u neodređenom području agnosticizma.

Religiozno iskustvo je čovjek u kombinaciji. Jung uzima puno toga. Ponekad se apsolut događa u snovima, dječjim crtežima, tako da prije primanja znanja različite slike dolaze iz kolektivnog nesvjesnog i očituju se kroz različite simbole. Iskustvo numeričan (Božanska, hadroga) jedina je koja donosi nadu, pripisuje dublje smisao životu. Vjerski rituali pomažu u prevladavanju različitih kriza u životu, a oni zasigurno proizilaze iz arhetipova, koji su također proizveli polaganjem sličnih iskustava u povijesti ljudskog roda.

Tipično za svaku religiju su rituali religiozni inicijacijakoje su uvijek simbolična smrt povezana s rođenjem novih, duhovnih, transformiranih bića. Kao što vidimo, simbolika postoji i u vjerskom korpusu i u vjerskoj praksi, kao način posredovanja između duhovnog i materijalnog, unutarnjeg i vanjskog.

Sjena persona Jung

Sam izbor religije nije presudan, kaže Jung. Vjerska iskustva često su miješana i eklektična u povijesti čovječanstva. Ponekad je službeno učenje ili vjerski pas pomiješan s poganskim supstratom, na primjer, postoji u našoj tradiciji. Ponekad ljudi uopće nisu svjesni tog eklekticizma. Dakle, rijetko tko nas poznaje da je slava zapravo ostatak poganskih uvjerenja, isprepletene niti kršćanstva. Religija također nije strogo teritorijalno ograđena. Današnji zapadni ljudi uglavnom su fascinirani religijama Istoka, posebno budizmom. Religija Istoka nudi nešto što zapadne religije ne posjeduju. Međutim, kad čovjek sa Zapada stavi Istočno odijelo, on se u njemu ne može ponašati, pa se ponaša pomalo čudno, pomalo smiješno i uzaludno. Ipak, energija se uvijek stvara iz dualizma ili napetosti, sukoba suprotnosti: poriva i duhovnog, ženskog i muškog principa, razuma i emocija. Napetost ili sukob suprotnosti uvijek donosi ili kreativnost ili destruktivnost. Religija i njegova istinska percepcija omogućavaju da napetost prevlada kreativnost.

Najdublja struktura arhetipova je polarna (Uvijek imaju dva spola, negativne i pozitivne). Dakle, na primjer, Sjena arhetipa je dvostruko po prirodi. Sjena je također vrag i kreativnost. Majke arhetipa također nose određenu dualnost, jer majka uključuje rođenje, brigu, ljubav, ljubav, ali ponekad i majke koje guše i uništavaju svoje potomstvo, poput Euripid Medea. Duša je stanište božanskog i demonskog.

Bez obzira na sve, prof. Trebjesman je istaknuo, slažući se s Jungom da je nemoguće iskorijeniti čovjekove volju i potrebu za Bogom – apsolutno. Religija održava mentalnu ravnotežu i štiti od psihološkog sudaraistovremeno posjedujući preventivnu i ljekovitu ulogu.

To je nadahnuto i na mnogo načina intrigantno predavanje zaključilo mnogim zanimljivim pitanjima posjetitelja i zanimljivim raspravama koje su uslijedile. Ovdje, nažalost, nemamo dovoljno prostora za razgovor o tim raspravama, ali nadamo se da će oni donijeti neke nove susrete na kojima će razgovarati o njima mnogo više detalja o njima. Ono što svakako pruža nadu je sve veća svijest u našem društvu o potrebi samostojećeg života, čija je religija jedan od najdubljih izraza.

Post Žarko Trevesanin – Jungs Psychology Religion prvi put se pojavio na blogovima o obrazovanju u XXI Veku -.
samoobrazovanje.rs