Ako tvrtke žele da njihovi radnici budu produktivni i sretni, trebale bi promijeniti pravila koja su neodrživa, nepotrebna i demoralizirajuća.
Tvrtke trebaju imati pravila, ali ne smiju biti kratkovidne i lijene kada je u pitanju pravi poredak. Međutim, nije teško razumjeti ovo iskušenje kroz koje prolaze mnoge tvrtke, jer kako rastu, postaje sve teže održavati neke standarde.
Mnogo je slučajeva kada netko zapravo preći liniju i gdje treba odgovoriti nekim novim pravilom koje je primjenjivo na sve. Ali tada mnoge tvrtke pretjeraju i dignu stvari u zrak.
Nažalost, ponekad je uspostavljanje novog pravila izvrstan pasivan način za ubijanje morala zaposlenika, umjesto stvarnog rješavanja problema. U velikoj većini slučajeva problem može riješiti voditelj zaposlenika.
Kad poduzeća stvaraju smiješna i demoralizirajuća pravila zaustaviti čudno ponašanje nekolicine ljudi, to je zapravo problem upravljanja. Nema smisla otuđiti cijelu radnu snagu samo zato što netko ne zna upravljati učinkom. Lošu situaciju čini još gorom.
Ovo je 9 najgorih pravila koje tvrtke kreiraju kada upadnu u ovu zamku.
1. Ograničavanje korištenja interneta
Postoje neke web stranice koje nitko ne bi trebao posjećivati na poslu, ali to nije ono o čemu govorimo Facebooku. Jednom blokiran pornografija i druge očite stvari koje ometaju zaposlenike, teško je odlučiti gdje zapravo povući crtu. Mnoge tvrtke ga povlače na krivom mjestu.
Ljudi bi trebali moći ubiti svoje vrijeme na internetu za vrijeme pauze. Kada tvrtke nepotrebno ograničavaju internetske aktivnosti zaposlenika, to demoralizira one koji ne mogu provjeriti vlastite Facebook profil.
To također može utjecati na sposobnost zaposlenika da rade svoj posao. Mnoge tvrtke toliko ograničavaju internetske aktivnosti da zaposlenici postaju teško napraviti potrebno online istraživanje. Najočitiji primjer? Provjeravanje Facebook profil nekoga tko je upravo intervjuiran.
2. Besmisleni zahtjevi za prisustvom, odsustvom s posla i pauzama
Ljudi su plaćeni za posao koji obavljaju, a ne za određene sate koje sjede za svojim stolom. Kad ih poslodavac pozove da se pojave 5 minuta kasnijeiako često ostaju dulje na poslu i slobodno vrijeme provode vikendom na poslu, šalje im poruku da im je politika važnija od rezultata.
To ukazuje nepovjerenje. Zato poslodavci nikada ne bi trebali zapošljavati osobe u koje nemaju povjerenja.
Kada su poduzeća nepotrebno strogi u zahtjevnosti dokumentacije za smrt članova obitelji i za bolovanja, ostavlja gorak okus u ustima zaposlenika koji zaslužuju puno bolje.
Ako imaju zaposlenike koji će lažirati nečiju smrt samo da bi otišli s posla, što to govori o toj tvrtki?
3. Drakonska politika e-pošte
Ovo je nedavna politika koja vodi kompaniju i moral zaposlenika nizbrdo. Neke tvrtke su toliko restriktivan u pogledu korištenja elektroničke pošte da ih zaposlenici moraju odabrati s popisa unaprijed odobrenih tema prije nego što im softver za e-poštu dopusti slanje poruke.
Opet, evo ga sve u povjerenju. Ako poslodavac ne vjeruje zaposlenicima da će ispravno koristiti svoju e-poštu, zašto ih je uopće zaposlio? U pokušaju obuzdavanja jednog ili više negativaca, na ovaj način sve čini nesretnima i očajnima kad god požele poslati e-poštu.
I što je najgore, ti negativci su oni koji će uvijek naći načina da se provuku kroz bilo koji sustav.
4. Ograničenje korištenja pauza za toalet
Ako poslodavac planira ograničiti vrijeme odlaska svojih ljudi na WC, onda je bolje da ih zaposli roboti. Kad ograniči osnovnu ljudsku slobodu brojeći koliko puta netko ide na zahod, zaposlenici će početi odbrojavati svoje vrijeme u tvrtki.
Dan netko mora donijeti papir od liječnika u kojem je potreban dodatni odlazak na WC je dan kada bi trebao pronaći drugi posao.
5. Ograničavanje kilometraže zaposlenika
Kad poslodavac ograničava svoje ljude kilometraža za njegovu vlastitu upotrebu, to je pohlepan potez koji izaziva loše osjećaje.
Poslovno putovanje je glavna stvar žrtvovanje vremena, energije i mentalnog zdravlja zaposlenika. Ograničavanje potrošnje goriva i kilometraže zaposlenih šalje im poruku da njihov poslodavac ne cijeni njihovu žrtvu.
6. Patetični napadi na političku korektnost
Održavanje visokih standarda u odnosu ljudi jedni prema drugima je prekrasna stvar s obzirom da živimo u svijetu koji je pun toga neprijateljstvo i diskriminacija. Ali poslodavci ipak moraju znati gdje povući crtu.
Spaljivanje na lomači i snošenje posljedica za svaku izgovorenu dvosmislenu riječ okruženje paranoje i prigušenog samoizražavanjabez stvarnog poboljšanja načina na koji se ljudi odnose jedni prema drugima.
7. Zvonaste krivulje i forsirane ocjene performansi
Neki talentirani ljudi slijede prirodni zvonasti oblik obline, ali da bi imali dobre poslovne rezultate, ne morate se uklopiti u njega. Kada poslodavac tjera svoje zaposlenike da se uklopi u neki unaprijed definirani sustav ocjenjivanjaon to zapravo radi 3 stvari:
- Nepravilno ocjenjuje njihovu izvedbu.
- Čini da se svi osjećaju kao brojevima.
- Ono stvara nesigurnost i nezadovoljstvojer se zaposlenici počinju bojati da će dobiti otkaz.
Ovo je također još jedan primjer lijene politike koja izbjegava težak i neophodan dodatni posao ocjenjivanja svake osobe objektivno, na temelju njezinih ili njegovih stvarnih zasluga.
8. Zabrana korištenja mobitela
Kada zabranjujemo korištenje mobitela na poslu, to i mislimo nitko neće gubiti vrijeme na dopisivanje i razgovore s obitelji i prijateljima, zar ne? Da, naravno.
Organizacije bi trebale zaposliti ljude koji su vrijedni povjerenja i koji neće iskoristiti stvari koje su im stavljene na raspolaganje. Također bi trebali obučiti menadžere da se učinkovito nose sa zaposlenicima s lošim učinkom koji ne ispunjavaju očekivanja (kao što je trošenje previše vremena na telefon).
Ovo je težak posao, ali se isplati. Jednostavna, ali jadna metoda otkazivanja korištenja mobitela demoralizira dobre zaposlenike koji žele svako malo pogledati u svoje telefone kako bi možda provjerili zdravlje članova vaše obitelji ili ih jednostavno koristio kao kratka pauza od posla.
9. Zabrana samoizražavanja (osobne stvari i stil odijevanja)
Mnoge organizacije kontroliraju što njihovi ljudi smiju imati na svojim stolovima. Poster gole žene u prirodnoj veličini? OK, shvatili smo da je to pravi problem. Ali poslodavci često idu toliko daleko da diktiraju koliko fotografija i drugih stvari zaposlenici smiju staviti na svoje stolove, smiju li ili ne koristiti bocu s vodom itd.
Ako je to poslodavcu stvarno bitna stavka koju želi ograničiti, onda ga stvarno treba zaposliti roboti koji nemaju osjećajapa sigurno neće imati problema.
Ista stvar vrijedi i za dress code. Možda je dobar za privatne škole, ali nije potreban na poslu. Ako poslodavac zapošljava stručnjake, obući će se profesionalno.
Kad netko prijeđe granicu, njegov voditelj treba jasno i izravno ukazati u čemu je problem. Inače, čini se kao da bi svi htjeli raditi negdje drugdje, jer je tako upravljanje neprikladno baviti se tako delikatnim temama na učinkovit način.
Pa da zaključimo…
Ako tvrtke preinače politike i uklone ili modificiraju ona pravila koja su nepotreb
Izvor: ( samoobrazovanje.rs / MediaPlan.ba )