Obrazovni sustav treba da se promijeni kako bi se prilagodio fokusu cjeloživotnog učenja.
Razmjer budućih izazova zapošljavanja je ogroman. Međunarodna organizacija rada (Svjetski ekonomski forum) procjenjuje da je više od 61 milijuna radnih mjesta izgubljeno od početka globalne ekonomske krize 2008. godine, ostavljajući više od 200 milijuna ljudi širom svijeta bez posla.
Gotovo 500 milijuna novih radnih mjesta potrebno je otvoriti do 2020. kako bi se pružile prilike trenutno nezaposlenima i mladim ljudima koji se trebaju pridružiti radnoj snazi u sljedećih nekoliko godina.
U isto vrijeme, mnoge industrije suočavaju se s poteškoćama u zapošljavanju kvalificiranog osoblja. Jedan istraživanje iz 2015. pokazalo je da je globalno čak 38% svih poslodavaca prijavilo poteškoće s popunjavanjem radnih mjesta s povećanjem od 2% od 2014.
Što je glavni problem?
Unatoč visokim stopama nezaposlenosti u mnogim regijama i među različitim dobnim skupinama, neusklađenost vještina i praznine u postojećim obrazovnim sustavima ometaju učinkovito zapošljavanje talentiranih ljudi.
Jednostavno, trebamo posao za stotine milijuna nezaposlenih diljem svijeta, a s druge strane trebamo zaposlenike za kojima se kompanije bore – one s usko specijaliziranim vještinama.
Mladi ljudi, posebno mlade žene, nerazmjerno su pogođeni nezaposlenošću diljem svijeta, što rezultira stopom nezaposlenosti mladih koja je gotovo tri puta veća od stope nezaposlenosti ostatka stanovništva.
Otvaranje blizu 90% potrebnih radnih mjesta morat će se odvijati u zemljama u razvoju, prvenstveno u Africi i Aziji, jer su to mjesta gdje će projicirane potrebe biti najizraženije.
Tradicionalno obrazovanje je loše osmišljeno za razvoj dinamičnih vještina kod učenika.
Nisu samo mladi ugroženi. Stariji radnici u starijim gospodarstvima često ne uspijevaju pronaći poslove koji će im osigurati sredstva za život.
Unatoč visokoj stopi nezaposlenosti u mnogim regijama i među različitim dobnim skupinama, neusklađenost vještina i praznine u postojećim obrazovnim sustavima ometaju učinkovito zapošljavanje talentiranih ljudi.
Zašto se to događa?
Dvije su glavne točke pritiska u lancu obrazovanja, vještine i ljudski kapital.
1. Rast broja radnih mjesta i tehnološke promjene.
Mnoge su zemlje zabilježile pad broja nezaposlenih od početka globalne financijske krize, ali dokazi upućuju na to da pad nezaposlenosti nije posljedica povećanja ponude radnih mjesta, već odustajanja nezaposlenih od traženja posla.
Tehnologija velikom brzinom mijenja sve industrije i tržište rada ulazi u razdoblje neizvjesnosti. Upravljanje ovom promjenom važan je izazov, kao i priprema za budućnost izvan očekivanog povećanja automatizacije.
2. Nedostatak vještina.
Vrste vještina koje poslodavci trebaju stalno se mijenjaju. Zaposlenici su pod pritiskom da stalno uče i prilagođavaju se rastućim industrijama i industrijama u nastajanju. Kako tehnologija nastavlja preoblikovati poslovne potrebe, pojedinci i zemlje morat će se pozabaviti nedostajućim vještinama.
Tradicionalno obrazovanje je loše osmišljeno forazvoj dinamičnih vještina kod učenika. Mnoge škole i fakulteti podučavaju obrazovanje 20. stoljeća mladim ljudima koji trebaju najnovije vještine 21. stoljeća. Ovo je pitanje koje zahtijeva dugoročnu predanost reformi od strane uzastopnih generacija političkih vođa.
Što bi trebalo promijeniti?
Trebamo posao za stotine milijuna nezaposlenih diljem svijeta, a s druge strane, trebamo zaposlenike za koje se tvrtke očajnički bore – one s usko specijaliziranim vještinama.
Napredak tehnologije i Četvrta industrijska revolucija znače da bi se trebale dogoditi sustavne promjene u obrazovanju i obuci. Promjene se mogu podijeliti u tri ključna područja:
1. Povezivanje obrazovanja i zapošljavanja.
Poslodavci bi trebali surađivati sa školama i fakultetima kako bi razvili nastavne planove i programe i praktično znanje o sadašnjem i budućem tržištu. Obrazovni sustav također treba promijeniti kako bi se prilagodio fokusu cjeloživotnog učenja.
2. Poboljšanje prognoze.
Bolje predviđanje trendova industrije i tržišta rada ključno je za omogućavanje vladama, tvrtkama i pojedincima da brzo reagiraju na promjene. Veliki podaci vjerojatno će se pokazati ključnima u razvoju preciznijih predviđanja o tome kamo će se kretati tržište rada i gdje se očekuje nedostatak vještina.
3. Poremećaj politike obrazovanja i rada.
Iako je došlo do impresivnog napretka u poboljšanju pristupa obrazovanju, kvaliteta i relevantnost materijala rijetko se emomoljšavaju na bilo kojoj razini. Istovremeno, vladina politika zaostaje kada je riječ o obuci nacionalne radne snage u novim vještinama.
Politiku obrazovanja i rada treba preispitati kako bi postale reaktivnije i relevantnije u tržišnoj stvarnosti koja se stalno mijenja.
Autor: Keith Breene
Izvor i slike: http://www.weforum.org/agenda/2016/01/what-is-the-future-of-work