Sigurno ste upoznati s ljudima ovog opisa – dobroćudni, obrazovani, inteligentni, ali skrušeni i nesigurni, zarobljeni u začaranom krugu gdje ne mogu ostvariti svoje ciljeve unatoč predispozicijama.
Suprotno tomu, postoje ljudi kojima sve ide lako – završe fakultet bez problema, oduševe potencijalne poslodavce i s lakoćom osvajaju (buduće) prijatelje i partnere.
Koja je tajna njihovog uspjeha?
Jedan mogući odgovor je – u samopouzdanju.
Što zapravo predstavlja samopouzdanje?
Sam naziv sugeriše da je u pitanju vjera u sebe i šire – povjerenje u sebe i svoje sposobnosti; stanje koje obuhvata pozitivno vrednovanje vlastitog bića i osobnosti; svojevrsna mjera koja pokazuje koliko cijenimo sebe, koliko poštujemo svoje kvalitete i vrijednosti.
Samopouzdanje je usmereno prema budućnosti – jer uključuje čovjekovu vjeru da će svojim osobinama, znanjem i sposobnostima postići svoje ciljeve i ostvariti svoje želje.
“Samopouzdanje je prvi korak prema velikim postignućima”, citirao je engleski pisac Samuel Johnson iz 18. stoljeća.
Koliko samopouzdanje može uticati na ostvarivanje ciljeva u svakodnevnom životu?
Zamislite dvije osobe na razgovoru za posao – obje su kvalificirane, obrazovane, inteligentne i sposobne obavljati posao; jedina razlika je nisko samopouzdanje kod jedne i snažno kod druge osobe.
Osoba s niskim samopouzdanjem će vjerovatno ostaviti utisak nesigurne, dok će osoba s visokim samopouzdanjem zračiti sigurnošću i vjerovatno dobiti posao.
Koga mislite da će poslodavac odabrati?
Isto tako, nivo povjerenja koje imamo često utiče na sliku koju gradimo o sebi i kako nas drugi percipiraju.
Ako ne cijenimo i ne vjerujemo u sebe, kako možemo očekivati da to urade drugi?
Da li je samopouzdanje ključni faktor u postizanju uspjeha ili je vjerovanje u sebe dovoljno da postanemo uspješni?
Iako je važno, samopouzdanje mora biti utemeljeno na stvarnim kvalitetama radi postizanja uspjeha. Samopouzdanje može nekad biti prazno i nestvarno ako nema temelje.
Razvoj samopouzdanja u djetinjstvu
Cilj je razviti zdravo samopouzdanje, posebno u djetinjstvu, uz podršku i ljubav roditelja. Roditelji igraju važnu ulogu u stvaranju povjerenja kod djeteta, pružajući podršku i pohvale umjesto kritika.
Uz podršku, dijete treba razviti svijest o neuspjehu kao dijelu života i odgovornost za svoje postupke, uz realnu sliku o sebi.
Čak i ako uspijemo u djetinjstvu izgraditi samopouzdanje, nije zajamčeno da će se zadržati kroz odraslost, jer je ponekad podložno vanjskim utjecajima.
Neki vanjski čimbenici mogu narušiti naše samopouzdanje, ali moramo naučiti graditi svoje vlastito povjerenje i izgrađivati se bez obzira na to.
Američki psihijatar Milton Erickson preporučuje promjenom načina razmišljanja, prepoznavanje važnosti riječi koje koristimo i izgradnju pozitivnih navika za povećanje samopouzdanja.
Kako povećati samopouzdanje?
Pravi izvor samopouzdanja leži u nama, a ne u vanjskim faktorima kao što su fizički izgled. Važno je koncentrisati se na uspjehe iz prošlosti i razmišljati optimistično o budućnosti.
Definisanje ciljeva koji su realni i ostvarivi može pomoći u izgradnji samopouzdanja, kao i samopohvala kada postignemo te ciljeve.
Osnaživanje samopouzdanja zahtijeva rad na sebi, stvaranje zdravih navika i razmišljanje koje će nas voditi prema uspjehu.
Samopouzdanje se mora graditi na temelju stvarnih kvaliteta i sposobnosti, uz poštovanje sebe i odgovornost za svoje postupke.
Posebna pažnja treba biti posvećena držanju tijela i kretanju, jer i to može uticati na naše samopouzdanje u stresnim situacijama.
Naučiti sebe pohvaliti za dostignuća i raditi na razvijanju kvaliteta koje će nam pomoći izgraditi čvrsto samopouzdanje.
U konačnici, samopouzdanje je vještina koja se može naučiti, a važno je konstantno raditi na sebi i svojoj vjeri u sebe.
Izvor: ( samoobrazovanje.rs / MediaPlan.ba )